Hapšenja su skandalozno izvršena bez sudskog naloga inicijativom obavještajne brigade španske policije. Uhapšeni su ispitivani o učešću u protestima, a kasnije su pušteni. Ovo znači da nije bilo razloga za hapšenja, osim zastrašivanja i prijetnji aktivistima za nezavisnost. Među uhapšenima su Daniel Kornelja, gradonačelnik CUP-a u Selri, Ignasi Sabater, gradonačelnik Vergeza, koje su pritvorili agenti španske policije. Njihovom advokatu, Benetu Saljeljasu, je zabranjen pristup klijentima "dok se nisu policiji obratili na španskom jeziku", i vidjeli su ih tek tri sata kasnije. Jedan od uhapšenih je novinar fotograf Karles Palasio kojeg su uhapsili neidentifikovani policajci, odvodeći ga neoznačenim automobilom. Palasiju su pokazane slike blokade AVE brzih vozova u kojem je on očigledno nosio oznaku "PRESS". Očigledno da je zločin i novinarsko izvještavanje sa mirnih protesta.

U Albaniji troškovi obrazovanja predstavljaju najveće troškove domaćinstva: +2,3% za jednu godinu, dok je prosječni mjesečni prihod pao za 3%, na oko 400 evra mjesečno. Intervjuisali smo jednog od aktivista koji se priključio pokretu "zbog boljeg obrazovanja i bolje budućnosti". Represija je već počela: neki profesori su srušili studente koji učestvuju u pokretu, a roditeljima je zaprijećeno sa otkazima ako im djeca nastave protestvovati. Svi intervjuisani su zatražili anonimnost.

25 godina od osnivanja, Evropska Unija izgleda kao da se raspada pod težinom svojih proturječnosti. Gdje god pogledamo, glavne partije dolaze pod pojačan pritisak zbog klasne borbe kao rezultata desetogodišnje krize. Ovo znači da vladajuća klasa više ne može vladati na stari način. U Njemačkoj su godine mjera štednje i neravnomjerna raspodjela slabog oporavka izazvale široko odbacivanje glavnih partija. Ovo gura Hrišćansko-demokratsku uniju (CDU) ka demagoškom jeziku čineći ih manje vjernim predstavnikom vladajuće klase. U Italiji, vladajuća klasa je potpuno izgubila kontrolu nad vladom koja je na kursu sukoba sa EU oko duga. U Francuskoj, Makron, takozvani "spasilac" liberalne demokratije, je doživio pad u anketama popularnosti i čini se paralizovan u pokušaju provođenja mjera štednje koje kapitalizam zahtjeva. U Britaniji je vladajuća klasa izgubila kontrolu nad svojom tradicionalnom partijom i potpuno je kapitulirala pred Bregzitom koji je protiv njenih interesa. I sam Bregzit bi bio dovoljno izazovan, ali uz njega se pojavljuju nove krize od koje svaka može biti posljednja kap koja će izazvati raspad EU.