Decenijama je Svjetska banka slijedila svoj san o svijetu bez siromaštva izdavajući kredite državama u razvoju i prodajom duga ulagačima sa Volstrita s primamljujućim povratom do 15%. Da bi dobile pristup tim kreditima, zemlje koje se zadužuju moraju pristati na MMF-ovo "strukturalno prilagođavanje", u slučaju da ne budu u mogućnosti vratiti dug kada će biti primorane da prodaju javnu imovinu i smanje javnu potrošnju, penzije itd. Takva politika, identična onoj koju prati Centralna evropska banka po pitanju Grčke, uspjela je smanjiti porast BDP-a po glavi stanovnika u državama u razvoju s 3.2% 1960-ih i 1970-ih na 0.7% 1980-ih i 1990-ih, a do 2015. donijela je pola svjetskog bogatstva u ruke 1% svjetskog stanovništva.

Dok je pažnja međunarodnih medija okrenuta američkim vazdušnim napadima na Siriju, nastavlja se palestinska mobilizacija za pravo na povratak izbjeglica i protiv okrutnog ubijanja demonstranata od strane IOS (Izraelskih odbrambenih snaga).Masakr od strane IOS snajperista na granici pojasa Gaze 30.marta i 6.aprila u kojem je ubijeno 18 palestinskih demonstranata nije slučajnost. Ovo je posljedica svjesne i dugotrajne strategije izraelske države s ciljem gušenja života više od 1,8 miliona Palestinaca koji žive u nečemu što se može nazvati otvorenim zatvorom. Ovo ne treba uzeti kao polemičko pretjerivanje: čak i UN reporter o ljudskim pravima Džon Dugard opisuje Gazu kao "zapečaćenu, zatvorenu i okupiranu teritoriju", u kojoj je Izrael "bacio ključ".